KAZALIŠTE U KUTIJI

Učenici su doznali što znači biti scenograf i kostimograf baveći se upravo njihovim poslom te pritom pokazali svoja umijeća i zavidnu kreativnost.

       Učenici 5. a i c odjeljenja u ožujku su (nakon obrade nastavne jedinice Kazalište) dobili zadatak napisati priču od najmanje 150 riječi, a zatim za nju osmisliti scenski prostor u kutiji za cipele. Kutije su oblagali papirom i izrađivali kulise i rekvizite koje su postavili na svoju malu scenu, a koji odgovaraju njihovoj priči. Ovdje možete vidjeti fotografije panoa ispred učionice 103 na kojima su izloženi sjajni rezultati njihovog kreativnog izražavanja.

       Neki su učenici izabrali drugi zadatak te nacrtali kostime za svoje dramske likove izradivši najprije papirnatu lutku, a zatim kostime koji se mogu na takvu lutkicu pričvrstiti.  

       Ni treći zadatak nije prošao nezamijećeno; osmislili su zadane scene za izvođenje na pozornici: svađu s prijateljem, svađu s mamom zbog toga jer nisu pojeli ručak do kraja, otvaranje velikog dara koji ima neugodan miris, susret s prijateljem kojega nisu dugo vidjeli, prekid s voljenom osobom, kupovinu nezgodnog predmeta... unoseći dijaloge, monologe i didaskalije (opis scenskog prostora i upute glumcima).

       Na pitanje kako su došli do ovakvih rezultata svojega rada dobila sam odgovore koje najbolje sažima misao s FB stranice profesorice Dinke Juričić Kako motivirati učenike:  “Kreativnost je proces; prvo gomilaš ideje... pa ih ostaviš da se vrtlože, krčkaju, kombiniraju, mijenjaju... sve dok ne ispliva ona prava!”

Katarina Badurina Miculinić, učiteljica Hrvatskoga jezika