ZAJEDNIŠTVO JE IZVOR SIGURNOSTI, OSLONAC I OHRABRENJE U VJERI

Učenici islamskog i rimokatoličkog vjeronauka obišli su sakralne objekte grada Rijeke katedralu sv. Vida, Islamski centar i sinagogu.

U pratnji učitelja Roberta Žagara, učiteljice Ane Bobić  i vjeroučiteljica Melihe Hasanović i Marte Zoretić 6. prosinca 2017. krenuli smo na naše prvo odredište - u katedralu sv. Vida u Rijeci, gdje nas je dočekao Ivan Racić, sakristan katedrale. Sakristan je osoba koja se brine za crkvu, liturgijsko ruho i posuđe i pomaže svećeniku za vrijeme svete euharistije. Upoznao nas je s unutrašnjošću katedrale, oltarima, tj. kapelicama koje se u njoj nalaze, ali i mnogim zanimljivostima. Tako smo saznali da je katedrala crkva u kojoj nadbiskup ima svoju nadbiskupsku stolicu, odnosno u kojoj stoluje i obavlja svetu službu. Saznali smo i da su katedralu sagradili isusovci u baroknom stilu, te da se na glavnom oltaru nalazi ˝Čudotvorno raspelo˝. Prema legendi  pod trijemom sv. Vida  nekoliko riječkih građana je kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, ljut zato što je kockajući sve izgubio, teško je opsovao i bacio je kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Kamen što ga je bacio bogohulnik još danas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine). Pogledali smo i izložbu u galeriji te vidjeli vrlo vrijedna liturgijska ruha, stolicu na kojoj je sjedio papa Ivan Pavao II., vrlo vrijedna umjetnička djela i moćnike u kojima se čuvaju moći svetaca.

Katedrala sv. Vida u društu našeg sakristana Ivana Racića

Glavni oltar katedrale sv. Vida sa Čudotvornim raspelom

Nakon što smo se oprostili od našeg sakristana, zaputili smo se riječkom podzemnom šetnicom, vojnim tunelom sagrađenim uoči Drugoga svjetskoga rata, prema sinagogi.

Sinagoga

U sinagogi nas je dočekala gospođa Eda Fisher, čuvarica sinagoge. Samim dolaskom, primjetili smo koliko je sinagoga drugačije građena od svih sakralnih prostora na koje smo navikli. Ulaskom u predprostor sinagoge, primijetili smo zasebni ulaz za žene koji vodi na balkon, te dio gdje židovi provode obredno pranje. U molitvenom prostoru nalaze se masivne drvene klupe oko središnjeg dijela sinagoge gdje se čita Tora – sveta knjiga Židova, koja se čuva iza masivnog zastora u posebnom ormariću smještenom na posebno ukrašenom mjestu u zidu. Učenici su odmah zamjetili kako u sinagogi nema kipova ni oltara kao što je to bilo u katedrali, a učenicima je bila zanimljiva i mezuza na ulazu u molitveni prostor. Mezuza je mala kutijica u kojoj se nalazi molitva Šema Israel. Od gospođe Fisher saznali smo kako broj Židova u Rijeci sve više opada i kako ih sve manje ima koji dolaze na molitvu subotom, kada je sveti dan Židova.  Također smo imali prilike razgledati i Izložbu o povijesti židovske zajednice u Rijeci od prvih naseljenih Židova do polovice 20. stoljeća

„Aaron-ha-kodesh”, mjesto na kojem se čuva Tora i čuvarica sinagoge Eda Fisher

Sljedeće odredište bio nam je  Islamski centar gdje su nas ugostili vjeroučiteljica Meliha Hasanović i njen suprug imam Hidajet efendija Hasanović. Najprije smo posjetili samu džamiju gdje smo uz pomoć vjeroučiteljice Melihe i naših prijatelja s islamskog vjeronauka, naučili mnoge stvari o molitvenom prostoru muslimana. Tako znamo da je mihrab ili molitvena niša mjesto gdje imam stoji za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji i predvodi molitvu, dok se ostali vjernici koji klanjaju nalaze iza njega. Ni u džamiji nema kipova ni slika i isto postoji poseban prostor za žene i uz to kupaonica u kojoj se provodi obredno pranje. Vidjeli smo i minaret, visoki toranj koji nas je podsjetio na naše zvonike, a s kojega mujezin poziva muslimane na molitvu. Imali smo prilike vidjeti i Kur'an, svetu knjigu muslimana koju je Islamski centar dobio na poklon od Države Katar. Nakon razgledavanja Islamskog centra, uputili smo se u prostorije predviđene za vjersku poduku i opustili se uz razne igre.

Prostor džamije sa vjeroučiteljicom Melihom Hasanović i njenim suprugom imamom Hidajet efendija Hasanović

Zajednička fotografija ispred džamije

Meliha Hasanović i Marta Zoretić, vjeroučiteljice