Etnografska grupa OŠ Čavle obilježila je 345 godina od pogubljenja najuglednijih hrvatskih velikaša ranoga novoga vijeka, kao posljedice Urote zrinsko-frankopanske, zbog čega su smaknuti 30. travnja 1671. U spomen na taj nemio događaj za ugledne plemićke obitelji i nacionalnu povijest, upriličeno je predavanje i radionica.

      U povijesnom uvodu naglasili smo da je Petar Zrinski nastavio borbu za državna prava Hrvatske i očuvanje teritorija od osmanske sile, koju je započeo još njegov nesretno poginuli brat Nikola, nakon sramotnog Vašvarskog mira iz 1664. Njime je Osmanlijama od strane Habsburške Monarhije zagarantiran sav teritorij koji su dotad osvojili, premda su od iste bili teško poraženi u Monošterskoj bitki, na granici današnjih država Austrije i Mađarske. Nezadovoljnici su s mađarskim velikašima stvorili savez koji je u domaćim izvorima upamćen kao Zrinsko-frankopanska urota, a kojim su željeli umanjiti sve veći centralizam i apsolutizam hrvatsko-ugarskog kralja Leopolda I. Habsburgovca.

  Ubrzo je taj isti bečki dvor, koji je provodio centralizam i apsolutizam ne mareći za prava hrvatskog i mađarskog naroda, ali ne mareći ni za obveze u vidu obećane vojne pomoći, saznao za urotu od doušnika austrijskog Dvora upravo iz Carigrada (Istanbula), gdje je od strane urotnika sultanu Mehmedu IV. ponuđena nagodba kojom bi Hrvatska i Mađarska bile pod nominalnom vlašću sultana, a pod njegovom bi zaštitom uživale dotad stečena prava. Iako jest istina da su urotnici prethodno tražili podršku i na francuskom, mletačkom pa i na poljskom dvoru, posebno kukavički bilo je što je car Lepold I. Zrinskoga i Frankopana pozvao na izmirenje, te su oni bez straha krenuli u Beč nadajući se da će se opravdati caru. Umjesto toga uhićeni su te su nakon dugoga postupka osuđeni na odsijecanje ruke i glave. 30 travnja 1671. pogubljeni su, uz posebnu poštedu od sakaćenja, iskazanu kao milost od Cara.

     Kako bismo uprizorili događaje iz nesretne 1670-1., 6 učenika podijelilo se na dvije strane kako bismo demonstrirali suđenje Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu (Teo i Lucia). Uz dvoje nesretnih optuženika, dvije učenice su demonstrirale tužitelje (Ramona i Leonarda), a druge dvije branitelje optuženih (Lana i Petra). Braniteljice su istakle da su povrijeđena prava optuženika dovođenjem na prijevaru te da omogućavanje mirnog života narodu ne može biti izdaja ako sa dvora zaštite nema; no s druge strane tužiteljice su podsjetile na opasnost od osmanskih osvajanja i činjenicu da je velik dio teritorija habsburških zemalja još uvijek pod turskom vlašću. Traženje zaštite sultana Mehmeda IV. po njima je bilo apsurdno, jer zemlje koje su još uvijek većinski kršćanske, ali i nominalno pod habsburškom vlašću, velikaši su svojim postupkom htjeli staviti u vazalni odnos spram Osmanlija. Učiteljica se morala složiti da je, unatoč toj ogromnoj tragediji za hrvatski narod, tužiteljska strana iznijela čvršće argumente.

      U spomen na stradanje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30.4.1671. mletački pisac zapisao je: "Ovo je nesretni konac dvaju toli uglednih ljudi, osobito Zrinski bijaše veoma slavljen i cijenjen, jer šesnaest potkraljeva ili banova slavnih dade Hrvatskoj njegova porodica."

      Njihovo je stradanje bilo povodom za stvaranje mnogih vrijednih umjetničkih djela, poput romana Eugena Kumičića "Urota Zrinsko-Frankopanska" te poznate slike Otona Ivekovića "Oproštaj Katarine i Petra Zrinskog". Posebno je emotivno i umjetnički vrijedno oproštajno pismo Petra Zrinskog supruzi Katarini (ujedno sestri Frana Krste Frankopana):

Moje drago serce.

Nimaj se žalostiti zverhu ovoga

moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja

sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše

naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan

od drugoga serčeno prošćenje vzeli. (…)

Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti

ar je to tak moralo biti. U Novom Mestu

pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja,

29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer,

leta 1671.

Naj te Gospodin Bog s moju kćerju

Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar

Lea Kumić, učiteljica povijesti