Na vršiću školica. U njoj mali vragolani nasmijani i raspjevani. Obnovljenu školsku zgradu nedavno su proslavili, a po staroj užanci roditelje i prijatelje su pozvali i veselom izvedbom  za kraj školske godine počastili.

     Kameni starac s dušom otvorio je svoja vrata i pozorno slušao stihove himne grajske školice:

Nema nas puno, al nas ima.

Neka to bude jasno svima!

Mi smo hrabri i snažni

I za Grobnišćinu jako važni.

Ruku pod ruku

Kaštel,crkva i škola

Razred prvi i drugi

Četvrti i treći

I naše učiteljice dvije

Uče i rade

A osmijeh ih grije.

I kad kiša lije i sunašce grije

Vesela družba samo se smije.

Na izlete idu,goste jako vole

Igraju se putem od kuće do škole.

Glasno i jasno

Poruku šalju svima

Ljubav tu se rađa

      Ne stanuje ovdje svađa!    

 učiteljica Tanja Šojat

     Potom se starčić nakašljao i još ugodnije smjestio. Redale su se točke...pjesme, recitacije, igrokazi, ples i zumba. Srca prisutnih u ritmu su kucala. Iznenađenje su bili roditelji koji su za sve nas izveli poučni igrokaz o velikom slovu.

     Vrijedne učiteljice Tanja i Sanja uvježbale su 19 točaka sa svojih dvanaestoro učenika. Za svaku pohvalu!

     U ugodnom ozračju vrijeme je projurilo. Pozdravili smo se zajedničkom pjesmom Tu je ljubav moja....koja u sebi nosi poruku da se svoj kraj voli, poštuje i nosi u srcu gdje god bili.

      Naš stari znanac nam je mahnuo i poželio da mu opet dođemo u pohode i da ga svojom vedrinom pomladimo.

       Za kraj bi dodala, kao učiteljica koja je dugo godina poučavala u grajskoj školi da sam iznimno ponosna  što se stare užance nisu zatrle i što školica obnovljena i lijepa živi u srcima prošlih, sadašnjih, a nadam se i budućih generacija.                                                                                                 

Učiteljica Đeni